[BLOG] Zašto je važno biti autentičan?

david-siglin-UuW4psOb388-unsplash

[BLOG] Zašto je važno biti autentičan?

Kaže se da je apsurd današnjega vremena promoviranje individualizma koji za posljedicu ima to da svi nalikujemo jedni drugima – vanjštinom, životnim navikama, načinom razmišljanja… Nije ni čudno kad je jedan od najvećih ljudskih strahova neprihvaćanje bitnih (i nebitnih) drugih. Na taj način naša autentičnost biva ugrožena ako u svijet ne izlazimo sa sviješću da se ne možemo i ne moramo svima svidjeti. Biti autentičan znači biti istinit, vjerodostojan neovisno o okolnostima. U prenesenom značenju, to znači nositi kaput koji ti pristaje. Zamisli da cijeli dan hodaš u preuskom kaputu koji ti ograničava dah ili u prevelikom o koji se spotičeš. Tako se nekako osjećamo kad si ne dozvoljavamo biti autentični.

Možda smo odrasli u strogim domovima gdje se uvijek naglašavalo ono što nije dobro, a propuštalo hvaliti ono što je dobro. Vjerojatno je da smo se s time susreli i u školi. („Dobri“ učenici imali su više šanse da na kraju dana znaju u čemu su dobri, nego „lošiji“ učenici.)

Ipak, i jedni i drugi odrastanjem su mogli preuzeti obrasce ponašanja za koje su prepoznali da će ih lakše potvrditi pred drugima – što na duge staze vodi većoj nutarnjoj dezintegraciji (ono što u sebi prepoznajemo kao osjećaj izgubljenosti).

Zašto bi nam uopće trebalo biti važno biti autentičan? (Osim da se riješimo osjećaja „kaputa koji nam ne pristaje“…)

Kad nas netko pita kako zamišljamo svoju budućnost za pet, deset, dvadeset godina, sigurno nikome nije na umu: „Zamišljam sebe kako živim život koji ne želim… Radim pogrješan posao koji me unesrećuje, okružen sam ljudima koji iz mene crpe energiju i koje ne volim, nemam vremena za sebe i uvijek se prilagođavam željama drugih…“

Nitko takvom ne zamišlja svoju budućnost – a koliko je ljudi koje takva budućnost ipak dočeka…

Budi ono što jesi i budi to dobro.

Tradicionalni školski sustav malenim, ali sigurnim koracima dovodi osobu do zaključka da treba biti dobra u svemu i da će usmjeravajući energiju prema tome svemu otkriti svoje područje djelovanja i ka tome ići. (Zar zaista mislimo da su prije postojali ljudi čiji su interesi bili drvodjelstvo, postolarstvo i sl., a da danas to nikome nije zanimljivo? I nije… No zasigurno ne zbog same prirode tih zanimanja, već zato što mladima nedostaje iskustvo vlastitih talenata. Kako ću shvatiti da uživam saditi cvijeće i obrađivati vrt ako gurnem ruku u zemlju tek kad me ubode pčela?)

Proces usmjeravanja je povoljniji proaktivnijim učenicima i onima koji su tijekom školovanja dobivali kvalitetne i jasne povratne informacije o svojim potencijalima, no mnogi u nedostatku istih krenu različitim putovima koji ih na duge staze još više udaljuju od vlastitih talenata kojima bi istinski mogli doprinijeti i sebi i društvu…

Svatko za sebe može prosuditi kojoj skupini učenika pripada. I jednima i drugima dobro je upitati se sljedeće:

1. Koji su moji talenti? (Napomena: Talent nije samo „lijepo pjevati“. Talenti su naše snage, sve što nam ide „od ruke“, prirodno, u načinu na koji djelujemo, razmišljamo i osjećamo. Npr. biti dobar s djecom, davati dobre savjete, vještina aktivnoga slušanja, izražene komunikacijske vještine, sposobnost suosjećanja, strateški način razmišljanja, sposobnost prilagodbe… Paleta mogućih snaga nepregledna je i svaki je čovjek poseban. Zaviri u sebe i napiši najmanje pet svojih snaga.)

2. Što činim da bih se jačao u tim talentima na dnevnoj/tjednoj/mjesečnoj razini? (Tratim li svoje dragocjeno vrijeme na nešto što me ne približava onome čime bih se volio baviti? Trudim li se usavršiti se u darovanim talentima ili ih prihvaćam zdravo za gotovo? Ako sam dobar savjetodavac – kad sam posljednji put odvojio vrijeme i saslušao nekoga s problemom i pokušao mu pomoći svojom prisutnošću, slušanjem i konačno konkretnom pomoći? Ako sam vizionar i uživam u osmišljavanju novih ideja – kad sam posljednji put odvojio vrijeme i osmišljavao? …)

3. Na koje prepreke nailazim u svojoj svakodnevici, a koje me udaljuju od onoga što želim za svoj život? (Možda je ta prepreka moja lijenost! Možda mi je teško preuzeti odgovornost za svoj život pa energiju dajem u igranje videoigrica ili u sjedenju po kavama… Možda loše organiziram prioritete i teško mi se žrtvovati za ono što želim? …)

4. Kako ih mogu nadići danas? (Možda ne mogu nadići sve prepreke, ali neke zasigurno mogu. Nijedan korak prema naprijed nije uzalud.)

Kad razmišljamo o autentičnosti razmišljamo o svemu onom što jesmo umjesto o svemu što nismo. Često smo skloniji razmišljati o onom što nam „nedostaje“, u čemu možemo biti bolji, o vlastitim slabostima (npr. loš sam u javnim nastupima, bojim se voziti auto, teško izračunam godine kad mi netko kaže koje je godište i sl. :D).

Ono u čemu nismo i u čemu ne želimo biti dobri ne treba nas opterećivati. Jedino u što nam je ulagati energiju ono je što je naša domena – ono za što prepoznajemo da smo rođeni.

Biti autentičan znači biti istinit, vjerodostojan neovisno o okolnostima. Znači preuzimati odgovornost za to da nam život bude po „mjeri“ i da se u njemu osjećamo kao nositelji vlastite svrhe, a ne žrtve okolnosti…

Pjesma Rudyarda Kiplinga to najbolje opisuje:

Bit ćeš Čovjek, sine moj!

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš suviše mudro…
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, ali ti misli ostanu uvijek čiste…
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo…
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale…
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječ, izgubivši sve uz osmijeh…
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišice,
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: „Drž’ se dobro!“…
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači…
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem –
Tvoja bit će zemlja i sve njezino blago,
JER BIT ĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!

Autor: Kristina Kasumović, Foto: unsplash.com/David Siglin