[INTERVJU] Antun Vidić – Kroz Edukos do Jackpota!

antun vidic

[INTERVJU] Antun Vidić – Kroz Edukos do Jackpota!

Edukosova priča o edukacijama kreće još daleke 2010. godine, a jedna od ključnih osoba u izgradnji današnjeg Edukosa kao centra znanja je Antun Vidić. Naš Antun uspješni je profesor matematike, a kroz Edukos je ostvario brojne uspjehe i napisao velik broj pozitivnih priča. Ipak, jedna od njih je posebna. Kako je sve krenulo? I kako sve još traje? Koja je Antunova dobitna kombinacija? Odgovore na ta i brojna pitanja saznali smo u intervjuu s našim Antunom.

Kako je počela tvoja priča s Edukosom?

Bilo je to tjedan dana prije početka moje 4. godine studija, 26.9.2010. Po cijelom gradu sam postavio plakate na kojima je pisao moj broj mobitela i oglas da držim instrukcije iz matematike. Taj oglas pronašao je tada meni nepoznati pojedinac, Kristijan Šimičić. Nazvao me te mi predložio da se nađemo na ručku i porazgovaramo o njegovoj viziji osnutka velike tvrtke koja bi se bavila držanjem instrukcija za studente. Kako sam ja u tom trenutku bio u menzi studentskog centra, on mi je predložio da dođe tamo pa ćemo tu ručati. Nisam mogao niti zamisliti da će za stolom u menzi započeti ovo što imamo danas. 

Bio sam uvjeren da mi netko šalje doušnika pa da će me prijaviti inspekciji jer radim na crno, ili da je možda u pitanju netko od “većih” instruktora koji će mi prijetiti jer radim na crno, pa sam zato pripremio mobitel za snimanje zvuka, ako mi budu prijetili da mogu to prijaviti policiji. No, na ručku sam vidio da je taj gospodin Šimičić, zapravo klinac koji je 2 mjeseca mlađi od mene i studira Ekonomski fakultet. Nakon 15 minuta sam izvadio mobitel i rekao da moram ugasiti snimanje, a on me pogledao i ništa mu nije bilo jasno. Vjerojatno je mislio da sam lud ili nešto slično jer sam mu objasnio zašto sam to radio pa smo se pukli smijati i tako je rođeno naše prijateljstvo.

U nastavku ručka, on je pričao neke velike planove o kojima sniva, a ja sam ga slušao i nisam mogao niti zamisliti da će se ti planovi stvarno ostvariti. Naravno, prva godina našeg poslovanja bila je kriminalna! Prosječna plaća mi je bila oko 500kn mjesečno. Logično, jer nije bilo posla pa nisam mogao niti raditi. Nitko nije čuo za Edukos. 😊

Da nije bilo suđenja košarke i ostalih poslova, ne bih mogao izdržati mjesec. No, već u drugoj godini počele su se širiti preporuke među studentima i malo pomalo do treće godine našeg poslovanja, već sam mogao raditi pristojan posao. Bili smo drugačiji i ljudi su to osjetili. Pristupali smo poslu potpuno drugačije od naše konkurencije. Na početku smo se bavili isključivo držanjem instrukcija za Ekonomski fakultet.

Kada smo otvorili Edukos, postojalo je čak 6 centara koji se bave držanjem instrukcija za EFOS. Do 2016. godine više nije postojao niti jedan. Naime, mi smo samo imali „ono nešto“ što je očito nedostajalo drugima. Bio je to pristup u kojem je nama bilo stalo do studentove ocjene više nego studentu samome. I naravno, uz puno sretnih okolnosti koje su nas pratile, takav pristup se pokazao idealnim.

Jedan po jedan, redom su nam se priključivali zaposlenici drugih centara i mi smo polako rasli. Razvili smo takozvani „sustav minusa“ kojim smo postigli da su studenti redovno dolazili na instrukcije i za njih pisali redovite zadaće te na taj način ostvarivali izuzetno dobre rezultate.

Tako je rođen Edukos kojeg ja znam. 🙂 

Koje je tvoje nadraže iskustvo u Edukosu?

Kada mi je u studenom 2016. godine moj brat Andrija ušao u učionicu i rekao da mora razgovarati sa mnom. Naredbenim tonom mi je rekao da sjednem i da se ne pravim idiot nego da pozovem Anu Hlatki na kavu. Rekao je da mu je ona rekla određene stvari i da je vrijeme da joj se javim (PS: Ana Hlatki je cura koja je radila s nama u Edukosu od 2014. i za kojom sam trčao prilično dugo vremena, ali me nije doživljavala. 🙂 No, taj dan u Edukosu sam saznao da se to promijenilo, a par tjedana nakon toga postala je moja cura. Danas smo u braku i imamo predivnu kćerkicu i vjerujem da je to zaista bilo moje najdraže iskustvo u Edukosu (na stranu svi dobri rezultati i uspjesi polaznika, ovo je bio Jackpot!). 🙂 

Koja situacija ti je bila najteža?

Bilo je nekoliko jednako teških, ali možda najteža je bila  31.03.2018. Mirno sam se šetao uz Dravu čekajući da mi grupa od 90-ak polaznika javi kako je bilo na kolokviju iz Matematike na EFOS-u. Jedan od njih me nazvao i ubrzo sam shvatio da je kolokvij bio užasan i da se svi boje da će pasti. Nisam znao što reći tim ljudima u ponedjeljak kada trebamo krenuti na pripreme za 2. kolokvij. Kako ih motivirati da i dalje pišu te dugačke zadaće, kada su sada izgubili povjerenje u to da oni to mogu. Došao sam u učionicu i započeo govor tako što sam na ploču napisao 3 datuma:

20.06.2008.

25.04.2010.

31.03.2018.

Rekao sam im da su za mene ovo 3 datuma koje nikada neću zaboraviti. 

Prvi je dan kada nam je Turska u 120. minuti dala gol za 1:1 i kasnije nas izbacila iz četvrtfinala Europskog prvenstva u nogometu.

Drugi je dan kada je Kecman 0.6 sekundi prije kraja, nakon što je Cibona počela slaviti pobjedu i osvajanje ABA lige, bacio loptu s drugog kraja terena i pogodio tricu te odnio Ciboni naslov, a da nitko nije ni shvaćao što se događa.

I treći datum je datum njihovog kolokvija.

Rekao sam im da su se i nakon ova prva 2 datuma treneri tih ekipa morali pojaviti pred svojim igračima i da nisu znali što reći, ali da su morali reći nešto što će vratiti vjeru tih igrača da oni mogu ponovno biti najbolji. Tako je započeo taj govor i na kraju je završilo da su gotovo svi polaznici uspjeli kolokvirati predmet. A toga datuma ću se vjerojatno najviše sjećati ja. Oni su ga vjerojatno zaboravili onaj dan kada je ocjena upisana u Studomat. 🙂

Opiši svoj radni dan u maksimalno 10 rečenica.

Previše radim. 🙂 Jednostavno, to me obuzme i stalno mi dolaze nove ideje i načini kako bih mogao unaprijediti to nešto u čemu sam trenutno. Moram se jako truditi da obuzdam tu želju za produktivnosti i za izvršavanjem zadataka koji su mi na to do listi. Tako da je svaki dan dinamičan i nikada nije dosadno. 🙂 

Pogled prema ostatku 2020. godine?

Ovo je jako zanimljiva godina. U trenu smo se morali prebaciti na online predavanja i na početku je bilo jako teško. Ali sada kada smo se “ufurali” vjerujem da će to biti jedno potpuno novo područje koje ćemo početi osvajati nakon što ovo sve završi. Bit će zanimljivo vidjeti kamo će nas to sve odvesti i kako će izgledati naše poslovanje nakon ovoga.

Da možeš, koje instrukcije u Edukosu bi najradije uzeo?

Tečaj iz programiranja.

Riješi nam ovaj zadatak. U košari je 48 komada voća (jabuke, kruške i limuni). Pet osmina su jabuke, a trećina ostaloga voća su kruške. Koliko je komada limuna u košari?

Pet osmina od 48 je 30. Od preostalih 18, trećina su 6 pa ostane 12 limuna.

Kruže razne priče po Edukosu o broju 1 među predavačima? Koja je tvoja verzija priče?

To je jedna naša interna zafrkancija, koju je teško objasniti izvan našeg tima. Ali objasnit ću je ovako: Meni je to poput priče o Rogeru Federeru. Dugo vremena je bio broj 1. Onda je ostario, a pojavili su se novi mlađi igrači. Mlađi su bili bolji od njega na brzim terenima, ali njegovo iskustvo i talent su dolazili do izražaja na nekim drugim terenima. Godinama je i dalje u vrhu i kada se pogleda presjek, mnogima je on najbolji tenisač svijeta, premda rezultati to više ne mogu tako lako pokazati. 

Ja bih sebe promatrao u tom svjetlu. Nemam više onaj polet i energiju kao prije 10 godina pa više ne mogu raditi 10 grupa istovremeno. Sada postoje mlađi predavači koji imaju tu snagu i zbog toga su za mene oni broj 1. Ja odrađujem manji broj polaznika danas, ali ga nastojim odraditi kvalitetnije nego što sam to radio u vrijeme kada sam radio 200 polaznika istovremeno. Zato se nekad osjećam slično Rogeru. Nisam više broj 1, ali imam još uvijek što pokazati na terenu.

antun3

”Ana Hlatki 2015. godine rekla mi je da će mi dati 5% svadbenog dara ako se uda za dečka kojeg ću joj ja pronaći.” 

Koliko litara mlijeka popiješ tjedno?

3 do 4 litre. Obožavam mlijeko.

Koja osoba je obilježila tvoj rad u Edukosu proteklih godina?

Naša teta kuharica Mirjana Eržić koja mi je spašavala dane svojim kuhanjem.

Koliko puta se s Kristijanom posvađaš na godišnjoj razini?

Auu. Nekada je ta brojka bila između 4-5 puta, ali sada je možda i pala na 0. Razlog su bili naši beskonačni pregovori oko ustupaka koje sam tražio u prošlosti. Sada mi je sve omogućio pa više nemam razloga prigovarati. 🙂 

Koliko ti je najdraža “spačka” koju si napravio nekom iz Edukosa?

Kada sam Sonji (koja je visoka cca 1.60m) napisao na vrh ploče: “Antun je bolji instruktor od tebe!” pa je morala stati na stolicu da to obriše jer je preniska. 🙂

Budući da si bio košarkaški sudac, možeš li nam reći odakle motiv za taj poziv?

Ma brate, bio sam preloš igrač pa sam shvatio da je pametnije da odem u suce. Od toga će možda biti kruha. Ali sam dovoljno loše sudio da sam i tu morao objesiti “zviždaljku” o klin i prestati s mojim košarkaškim egzibicijama. Puno bolje mi ide u učionici. 🙂

S kojim temperamentima u životu se najbolje slažeš?

Ja sam koleričnog temperamenta. Mi se s nikim ne slažemo dobro ako ne rade stvari koje nam nisu po volji. 🙂  Ali onaj tko daje logične argumente, njega uvijek uvažavam.

Čuli smo da ne piješ kavu, zašto?

Ne znam. Jednostavno ju nikada nisam probao i shvatio sam da je vjerojatno i bolje tako.

Zašto u cijelom Edukosu samo na tvojoj ploči postoje rupe od udaranja po njoj?

To je posljedica nekog prošlog vremena u kojem se nisam znao kontrolirati kada poludim jer me polaznici ne slušaju što predajem. Danas se to promijenilo.

Je li istina da ste na jednom team buildingu išli na Paintball i da je cijeli Edukos bio jedna ekipa, a da si ti bio druga pa su te prilično lijepo izrešetali tu partiju?

Čuj, u jednoj partiji sam uspio izrešetati njih troje, a sve što se nakon toga dogodilo je bilo hrabra smrt jednog velikog ratnika.

Najzanimljivija izjava koju si čuo od nekog od kolega/ica iz Edukosa?

Kada mi je Ana Hlatki 2015. godine rekla da će mi dati 5% svadbenog dara ako se uda za dečka kojeg ću joj ja pronaći. Problem s tom izjavom je bio što se udala za mene pa je pozivajući se na nju uzela 95% novca kojeg smo dobili u svatovima. 

Čuli smo da svako jutro doručkuješ nešto iz blendera. Što je namirnica koju nikako ne treba staviti u njega?

Lubenica! To sam jednom stavio i požalio.

Koju scenu nikada nećeš zaboraviti iz svojeg rada u Edukosu?

Kada smo otvorili Edukos, a Kiki i njegov cimer živjeli u prostorima gdje su nam bile učionice (da smanjimo troškove) pa bi mi oni poslali poruku da zatvorim vrata učionice da mogu ići na WC bez da ih polaznici vide u pidžami. To su bili dani za pamćenje.