[INTERVJU] Goran Pahanić: S đakovačkog korza u osječki Edukos

goran

[INTERVJU] Goran Pahanić: S đakovačkog korza u osječki Edukos

Grad Đakovo iznjedrio je brojna poznata imena i kvalitetne osobe na svim područjima i pozicijama. Današnja svjetla reflektora usmjerili smo prema đakovačkom korzu i razgovarali s našim Goranom Pahanićem. Intervju s bivšim rukometašem, a današnjim odličnim predavačem u Edukosu otkrio nam je brojne zanimljive informacije, ali i razotkrilo dugogodišnje misterije od kojih su neke dobile status kulta.

Kako je počela tvoja priča s Edukosom?

Preko Antuna Vidića. Prije desetak godina, moj današnji kum zvani Vida, kao predavač matematike u Edukosu, upoznao me s Kristijanom gdje smo kroz razgovor ustvrdili potrebu za kvalitetnijim predavačem matematike od tadašnjeg. Šalim se. 🙂 Uglavnom, krenuli smo s individualnim instrukcijama. Zanimljivost je da smo u to vrijeme mi išli kod polaznika, ne polaznici nama, kao što je današnja praksa. Sanjali smo o Edukosu upravo ovakav kakav je danas, puno predavača različitih predmeta s puno polaznika. Tada su grupe bile od maksimalno 10 osoba, nije bila velika potražnja za instrukcijama kao danas. Bili smo sitna riba na tržištu i nitko nas nije shvaćao ozbiljno. Mi smo u tom trenutku odigrali nekoliko dobrih poteza, kvalitetom i upornošću dokazali da možemo igrati finala, sportskim jezikom rečeno. Bili smo kao Ajax prošle godine u Ligi prvaka. Bogu hvala, on nas je i nagradio da budemo danas tu gdje jesmo, usuđujem se reći najkvalitetniji tim u Hrvatskoj za edukaciju.

Koje je tvoje nadraže iskustvo u Edukosu?

Uff, ima ih jakooo puno. Ali ozbiljno, previše ih je. Navest ću nekoliko. Transfer Sonje Malete, tada djevojački Bertović, u Edukos iz jedne firme koja je trenutno bila broj 1 u Osijeku. To vam je kao da Messi prijeđe iz Barcelone u Espanyol, gotovo nemoguća situacija.

Puno lijepih iskustava sam proživio s polaznicima. Svaki dobro napisani test, kolokvij ili ispit je za nas velika radost.

Koja situacija ti je bila najteža?

Mislim da ju trenutno proživljavamo 🙂

Prva stvar koju napraviš nakon dolaska u Edukos?

Odem u kuhinju, inaće naše mjesto za naplatu i druženje, pozdravit ekipu. Uvijek ima nekoga za čašicu razgovora..

Posljednja stvar koju napraviš prije odlaska iz Edukosa?

Trudim se zatvorit sve markere koje otvorim na satu.

Opiši svoj radni dan u maksimalno 10 rečenica.

Bez korone:  budim se oko 7h, spremanje s kćerkom i odlazak u vrtić. Nakon toga dolazim biciklom u Edukos. Prijepodne je mirniji dio, tu odradim jednu ili dvije grupe. Ako se “zalomi” neka pauza, s dežurcima (Šana i Toni) odem popit kavicu ili ispravljam zadaće u Edukosu. Poslijepodne je uvijek napeto, tu odrađujem 3-4 grupe i dosta često ostanem do navečer zbog maturanata.

S koronom: budim se oko pola 8. Igram se s djetetom cijeli dan, pijem kavu na terasi i ispravljam online zadaće. Kad se supruga vrati iz bolnice idem u Edukos snimati video koje objavljujem polaznicima. Navečer do ponoći ispravljam zadaće.

Pogled prema ostatku 2020. godine?

Pitajte Božinovića.

Da možeš, koje instrukcije u Edukosu bi najradije uzeo?

Slušao sam dosta predavača i teško je za odlučit, svi su na visokoj razini. Recimo, volio bih otići kod Nikole na sat u prirodi iz programiranja. Umro sam od smijeha kad sam vidio taj video.

Riješi nam ovaj zadatak. Potrošnja službenog automobila Edukosa je 7 litara na 100 kilometara, a Edukosov službeni kombi s jednom litrom goriva može prijeći 11 kilometara. Ako su oba vozila 450 kilometara, koliko je više goriva potrošio kombi od automobila?

Ponuđeni odgovori: 9,41 litra, 14,79 litara, 16,25 litara, 18 litara.

Uvijek točim za 100kn pa mi ovo nije potrebno u životu. 🙂

goc

Da pucaš sedmerac Omeyeru, koju bi stranu gađao? ”Kao i dok sam igrao. Lijevu pa ode u desnu.”

Brzopotezna pitanja:

Koliko kava popiješ dnevno?

Maksimalno dvije.

Koliko cigareta popušiš dnevno?

Maksimalno dvije.

Koliko košulja imaš u ormaru?

Previše.

Možeš li nam napisati definiciju logaritma bez da gledaš u podsjetnik?

Kad će ti to trebat u životu?

Rukometni uzor?

Petar Metličić.

Frk ili suhi list?

Suhi.

Da pucaš sedmerac Omeyeru, koju bi stranu gađao?

Kao i dok sam igrao. Lijevu pa ode u desnu. 🙂

Najdraža hrvatska rukometna vanjska linija?

Duvnjak, Balić, Metličić.

Najdraža boja markera za pisanje? 

Plava.

Đakovački korzo ili osječka promenada?

“Korzo je imao svoj red”.

Objasni nam u par rečenica kultnu uzrečicu: “Došla vremena da ne možeš ni na jutarnju špicu otići”.

Hahhahhah… ne znam smijem li. 🙂 Al’ ajd, nije nešto čime se ponosim, ali moram odgovorit.

Dosta se tih godina izlazilo u kafiće petkom poslije treninga. Nije taj petak bio toliko problematičan, koliko je studentski četvrtak u Osijeku bio opasan. Ostajali bi do kasnih sitnih sati pa se ujutro teško bilo za probudit na najpoznatiji događaj u Đakovu (čitaj: subotnja špica). Kako su utakmice većinom bile u subotnjim poslijepodnevnim satima, valjalo je prespavat cijelo prijepodne. Uz to, s obzirom da je večernja škola najskuplja, nismo imali mogućnost i prijepodne biti na “nastavi”.