[INTERVJU] Nino Turopoli – dobitnik šest dekanovih nagrada predavač u Edukosu

EDUKOS PRIČA (1)

[INTERVJU] Nino Turopoli – dobitnik šest dekanovih nagrada predavač u Edukosu

Gost novog Edukosovog bloga je Nino Turopoli, još jedan iz plejade talentiranih Edukosovih predavača. Nino se na Ekonomskom fakultetu pokazao kao sjajan student, dobio je brojna priznanja i nagrade, a svoje je talente nakon EFOS-a odlučio razvijati upravo u Edukosu. Nino je predavač iz predmeta Financijsko računovodstvo čiji su polaznici ostvarili jako dobre rezultate. Kako se snašao na novom poslu? Kako mu je bilo studirati? Kako priprema studente za ispite? Saznajte u sljedećim redovima…

Dobitnik si više dekanovih nagrada i proglašen si najboljim studentom na generaciji. Možeš li nam nešto više reći o sebi i svom uspješnom studiranju na EFOS-u?

Tako je, dobitnik sam čak šest dekanovih nagrada u pet godina studiranja na EFOS-u (rijedak primjerak). O studiranju na EFOS-u mogu reći sve najbolje, a mogu još samo dodati da nikada nisam bio zadovoljan postignutim već sam uvijek težio što boljem rezultatu. 

Kad si prvi put čuo za Edukos? Kakva je bila tvoja percepcija tvrtke? Je li istina da nikada nisi išao na nijedne instrukcije u Edukos?

Za Edukos sam prvi put čuo, ne biste vjerovali, odmah nakon ulaska na fakultet na prvoj godini. Svi su pričali o Edukosu. Ako želiš nešto položiti samo odeš u Edukos. Ali… ja nikada nisam želio na instrukcije, uvijek sam sve želio ostvariti samostalno, čitanjem određene literature i proučavanjem kojekakvih materijala. 

Kako si postao članom našeg tima? Pogled na Edukos iznutra? Sonja, Chanine i Antun su nam pričali da si ih oborio s nogu na razgovoru za posao. Koja je bila tajna?

Od kada sam upisao srednju ekonomsku školu želio sam postati profesor, podučavati ljude iz područja ekonomije, posebice financija. Članom Edukosa postao sam prije svega par mjeseci kada je Edukos tražio nove predavače iz ekonomskih kolegija među kojima je bilo i financijsko računovodstvo (moj najdraži kolegij tijekom studiranja), te sam u tome uvidio priliku da se okušam i dokažem u predavačkom pogledu. Smatram da jednostavno imam ono nešto, kada stanem pred studente jednostavno se osjećam „kao kod kuće“. Mislim da su upravo to oni i vidjeli kada sam došao na razgovor za posao. Što se tiče samog Edukosa, mogu samo reći da je riječ od jednom vrlo skladnom kolektivu punom međusobnog pomaganja s ciljem da svi uspiju još više napredovati, ne samo kao predavači, već i kao osobe.

Možeš li nam predstaviti svoje rezultate koje si imao kao predavač na predmetu? 

Do sada sam se okušao u držanju instrukcija iz kolegija financijsko računovodstvo (moj prvi kolegij od kada sam član Edukosa), te smatram da sam postigao odlične rezultat. Prolaznost je bila 85% na kolegiju na kojemu nitko nije ostvario niti jednu peticu, uz svega par četvorki. No, uvijek postoji mjesta za daljnji napredak pa tako i u ovoj situaciji.

Kako to da imaš toliku ljubav prema računovodstvu? Ima li tu neka priča?

Priča seže još u vrijeme srednje škole kada sam se prvi puta susreo s računovodstvom. Imao sam jednog starog profesora koji je volio računovodstvo više od samog sebe kako je on to znao govoriti, te je jednostavno tu ljubav prema računovodstvu prenio i na mene. Uz to znanje koje je imao, bio je vrhunski predavač, kakav bih ja jednog dana volio postati.

Koja situacija ti je bila najteža? 

Definitivno prvi radni rad, odnosno prvo predavanje kada sam počinjao s grupama za financijsko računovodstvo. U želji da to bude što je bolje moguće, te uz podosta pozitivne treme, sve me to na kraju malo „pojelo“.

Koja situacija ti je bila najbolja?

Najdraža situacija mi je definitivno svaka ona situacija kada moj polaznik ostvari odlične rezultate na kolokviju ili ispitu. No, ipak bih jednu situaciju izdvojio, onu kada sam bio na razgovoru za sam posao u Edukosu, kada sam Antunu, Chanine i Kristijanu uspio pokazati svoje znanje i sebe kao predavača. Taj neki osjećaj zadovoljstva.

Kako se pripremaš za nastavu? Imaš li tremu?

Kod mene pripreme za sama predavanja teku poprilično opušteno, uz pjesme. Imam dovoljno znanja te to pokušavam na što jednostavniji način prenijeti na studente, kroz razne slikovite primjere. Trema je uvijek tu, mala, ali postoji. Znate kako kažu, ako nemaš tremu nije ti ni stalo do toga što radiš.

Koja je prva stvar koju napraviš nakon dolaska u Edukos, i posljednja stvar koju napraviš prije odlaska iz Edukosa?

Dolazak u Edukos uvijek započinje i završava s istim ljudima, kratkom pričom s uvijek nasmijanom Valentinom i/ili Andrijom. Dolazim u administraciju, uzimam materijale i opremu, održim predavanje, te tu opremu vratim kod njih.

Gdje se vidiš za 5 godina?

Iskreno, htio bih jednoga dana postati profesor, no još je dalek put do toga. U stilu poznate pjesme: za godinu dve, možda tri, možda pet, možda sto, ne znam broj al’ znam da bit ću to.

Je li naporno to što ne živiš u Osijeku nego putuješ iz Slatine?

Ponekad je znalo biti podosta naporno. Buđenje u pola četiri ujutro kako bih stigao na vlak za Osijek te održao predavanja u osam. Ali znate, ništa to nije problem dok voliš ono što radiš.

Osjetiš li razliku između studenata 3. godine i starijih studenata koji pohađaju tvoj predmet? 

Ne vidim neku razliku između njih, no moram reći da je razlika poprilično uočljiva između npr. studenata 1. godine (brucoša) i studenata 5. godine.

Čuli smo da si na jednom oglednom satu na nastavi kod Antuna znao riješiti zadatak koji nije znao riješiti nitko od prisutnih gimnazijalaca koji to gradivo trenutno uče, a ti si ga učio prije 10 godina. Možeš li nam ispričati znači li to da imaš skrivene talente i za matematiku?

Iskreno, smatram da imam sposobnost brzog učenja i zapažanja stvari koje drugima promiču. Upravo to se i dogodilo na tom satu. Zapazio sam nešto, uz povezivanje toga sa starim znanjem uspio sam dati rješenje zadatka. Moram priznati da sam još od ranije dobi imao afiniteta prema matematici, ali je ljubav prema ekonomiji i financijama ipak nadvladala (i u ekonomiji ima matematike, jednostavne, ali ima).

Da pohađaš Antunove pripreme iz Matematike, je’l misliš da bi mu uspio pronaći barem jednu grešku dok rješava neki zadatak?

Vjerojatno bih teško pronašao grešku (jer Antun ne griješi baš često), ali možda bih uspio ponuditi neki bolji (kraći) način za riješiti zadatak ili nešto slično. Ali, samo možda.