[INTERVJU] Sonja Maleta: Pomoći nekome s instrukcijama – taj osjećaj je nezamjenjiv!

Sonja_blog (1)

[INTERVJU] Sonja Maleta: Pomoći nekome s instrukcijama – taj osjećaj je nezamjenjiv!

Sonja Maleta, nekada Bertović, godinama je jako poznato lice studentima EFOS-a. Kraljica Makro, kako je popularno zovu, u Edukosu se specijalizirala za instrukcije Makroekonomije. U tome je vrlo uspješna, a rezultati to potvrđuju – generacije studenata Ekonomije zahvaljujući Edukosu uspjeli su preskočiti ovu prepreku.

Tko je zapravo Sonja? Čime se bavi u slobodno vrijeme? Kako izgleda njezin uspješni rad u Edukosu? Saznajte u sljedećim redovima…

Kako si uopće počela držati instrukcije iz Makroekonomije i koje je godine to bilo?

Makro sam počela objašnjavati prijateljima odmah nakon što sam položila, isto kao i statistiku, matematiku i ostale slične predmete na Ekonomiji. Uskoro je, zapravo mojim prijateljima, pala na pamet ideja da to odradimo zajedno kao grupa jer nisam stizala više svima pojedinačno objašnjavati. To je bilo na drugoj godini faksa, a koje je to godine bilo… Uf! Davno, davno!

Je li istina da si radila u dvije firme prije Edukosa?
Istina je, radila sam prvo kod profesora Pačara, zatim u Anuri i tek nakon toga u Edukosu. Treća sreća. 🙂 Za sada gledajući, ovdje sam se najduže zadržala.

Kako si gledala na Edukos 2010. kada je on osnovan? Jesi li mogla pretpostaviti da će se razviti u ovo što je danas?
Nisam iskreno mislila da će Edukos narasti toliko, nije mi smetao kad mi je bila konkurentska tvrtka jer nisam imala jaču konkurenciju, ali nisam u startu sigurno zamišljala da ću početi raditi tamo.

Možeš li nam opisati kako je izgledao tvoj transfer u Edukos? Je li istina da je sve započelo jednim razgovorom u disko klubu u sitnim jutarnjim satima, a dovršeno kultnom kavom na benzinskoj crpki?
Da 🙂 Iz čistog razgovora je Kiki nanjušio da imamo isto stajalište što se nekih stvari tiče i da se isplati pitati me da li bi prešla. Kao pravi direktor umjesto da me pozvao na ručak pozvao me na benzu da odradimo taj razgovor. Hahaha.

Kakva je bila tvoja stolnoteniska karijera i koliko je dugo trajala? Nedostaje li ti stolni tenis?
Stolni tenis sam počela trenirati u osnovnoj školi u 1. razredu, a već pri kraju osnovne škole sam igrala 1.ligu (odnosno danas se to zove super liga). Trenirala sam skoro do tridesete godine kada sam rodila prvo dijete. Da, jako mi nedostaje. Nedostaje mi biti dio tima, nedostaju odlasci na utakmice i iskreno jako mi fali biti trener što sam jako dugo isto bila. Rad s djecom je nešto prekrasno, isto kao i biti dio sportskog tima. To je poseban osjećaj!

Je li istina da te Antun znao zezati zbog visine tako da ti napiše nešto na vrh ploče pa da ne možeš obrisati? Kakav je tvoj odnos s njim? Kruže priče da se vas dvoje stalno podbadate?
Antun me znao zezati zbog svega i svačega, a za visinu pogotovo. To mu je valjda bio najdraži dio dana kada vidi da ja imam instrukcije nakon njega pa napiše nešto visoko i ostavi mi stolicu da se mogu popeti da obrišem to. S Antunom imam jedan poseban odnos, jer smo nas dvoje dosta samokritični što se tiče naših predmeta i jako često vodimo razgovore kako nešto poboljšati. Tako da Cigo i ja dobro funkcioniramo, jedino smo bili malo gadni duo kada su matematika i makro bili u isto vrijeme na drugoj godini studentima (moje iskrene isprike svima koji su tada išli na instrukcije, jer trebalo je izdržati sve naše zahtjeve u isto vrijeme 🙂 ).

Uskoro na svijet dolazi i tvoje treće dijete. Koliko ti je posao u Edukosu pomogao da se odlučiš na tako veliku obitelj uz treću trudnoću? Kako uspijevaš spojiti ulogu majke i predavačice tako zahtjevnog predmeta?
Uvijek sam htjela imati više djece, a ono što mi pomaže da to preživim dok sam trudna ili su oni mali su studenti. Posebno ove godine mi je bilo nezamislivo teško držati kolokvije, pod maskom u početnom dijelu trudnoće s mučninama. Kada oni naprave ono što se traži, kada ja vidim da se oni trude i da moj rad ima smisla… To me guralo iz dana u dan! Moram priznati da sam se nekad stvarno loše osjećala, pa sam znala pomisliti, ako sada slučajno padnem u nesvjest, a dala sam im toliko zadaće za danas i još su teoriju morali naučiti… Hoće li mi itko pomoći uopće… 🙂

Kakva ti je današnja ekipa u Edukosu u odnosu na onu s početka kada si tek došla u firmu?
Na početku nas je bilo malo i stvarno smo bili mala mala obitelj i jako mi je bilo drago što sam točno znala što se događa kod svakoga na predmetu. Imali smo i nekako više vremena za razgovor jer smo svi radili samo u prostorijama Edukosa. I bilo je jako ugodno, tako bi se izrazila. Danas nas ima jako puno, velika smo tvrtka i to je nekako bio normalan slijed događaja.

Opiši svoj radni dan u maksimalno 10 rečenica.
Predavanje, pregledavanje zadaća, teroriziranje studenata sa teorijom… Pitanje samoj sebi? Koliko me zaista mrze danas… 😀 I tako u krug.

 Sonja: "S Antunom imam poseban odnos!"

 Sonja: “S Antunom imam poseban odnos!”

Koje je tvoje nadraže iskustvo u Edukosu?
Ne mogu izdvojiti… Rezultati kolokvija svake godine i poruke zahvale nakon njih… Te poruke su nešto neprocjenjivo, zbog toga se sve isplati. Imam neke poruke koje čuvam godinama jer kada ti se netko od srca zahvali što si mu pomogao… Taj osjećaj je jednostavno nezamjenjiv.

Tko je po tebi broj 1 predavač u Edukosu?
A Antun. Ali vas lijepo molim da ga blokirate da ne može pročitati ovaj intervju, jer ne želim gledati njegovu facu nakon ove izjave kasnije.

Možeš li usporediti generacije iz npr. 2013. godine i 2021. godine? Po čemu se razlikuju?
Na mojem predmetu je jako nezahvalno uspoređivati generacije. Ako profesorica bude blaža te godine, ja imam osjećaj da je to bolja generacija, ako izađe kao prethodnih godina svako malo nova knjiga pa ja moram više gradiva njih naučiti i više tražiti od njih, onda naravno da je njima teže i ja imam osjećaj da je to slabija generacija (a nije).

Najdraži film?
Hm…. Nisam pogledala neki film godinama, tako da… Možda bolje za neki crtić da me pitate :D.

Najdraži crtić?
Kralj lavova.

Najdraža aktivnost s djecom?
Samo da nam je trčati. Sport u bilo kojem pogledu.

Najdraža spačka koju ti je Antun priredio?
Kažem vam tek kada budem sigurna da ste ga stvarno blokirali, da ne može ovo sve pročitati. 🙂

Najdraži stolnotenisač?
Samsonov. Ne zbog same igre, nego zbog sportske hrabrosti kada gubi. Nikada nije izgubljen meč za njega! To stvarno ne može svatko.

Kava, pivo ili sok? Što bi odabrala?
Pivo… Trudna, ne trudna…

Priča se po Edukosu da si totalni fanatik kad je u pitanju tehnologija. Kad je krenula ta ljubav?
Ja i tehnologija prijatelja dva. 😀 Nije mi bilo potrebno na žalost toliko se baviti njome kroz život pa se može reći da malo štekam dok se (odnosno dok me ne upoznaju) s nekim stvarima koje recimo baš sada trebamo koristiti za instrukcije. Ali budući da općenito ne volim ne znati neke stvari, potrudim se i naučiti. I ako moram pitati neke banalne gluposti da bi naučila što treba. 🙂

Da možeš, koje bi instrukcije uzela u Edukosu?
Ma matematiku… Prvo, nema logičnije stvari u životu osim matematike. Drugo, čisto da Antuna naživciram jer bi to radila bolje od njega. 🙂