Marko Majnik – preko EDukOS-a do Logopedije

Edukos državna matura Priča o maturantima

Marko Majnik – preko EDukOS-a do Logopedije

U EDukOS-u se već 11 godina ispisuju zanimljive životne priče. Svaki maturant koji je bio kod nas na pripremama za ispit iz Državne mature mjesecima se pripremamo za tadašnji najveći izazov u svojem životu. Sve ono što se događalo tih mjeseci i u razdoblju poslije toga pokazali su nam zbog čega je ovaj posao najbolji na svijetu. Emocije koje proizlaze iz priča maturanata su često neopisive. Priče koje su tada nastale su često vrlo bogate. I ne želimo da ostane samo u prostorima EDukOS-a. Iz tog razloga pokrenuli smo posebnu kategoriju priča iz EDukOS-a: #ŽivaIstina.

U prvome intervjuu predstavljamo živu istinu koja je krenula u EDukOS-u, a nastavila su na logopediji u Zagrebu. Mario Majnik kao maturant je išao u EDukOS je išao na pripreme iz Psihologije. a ovo je njegova priča.

Krenimo od početka – kada si krenuo u 4. razred – je li te uhvatio strah od svega što te čeka kroz tu godinu – završetak srednjoškolskog obrazovanja, pripreme za maturu i sl.?

Je, bilo me strah. Mislim da su nama usadili taj strah, profesori i cijelo školstvo, od prvog razreda se spominje matura i što će biti u maturi, a što neće, kao da nijedan ispit nije bitan, samo matura. To se sve da ignorirati još ta prva 3 razreda, ali kad krene četvrti razred krene i strah.

Pogotovo zato što sam imao ambiciozan cilj, a to je logopedija. Uvijek su mi svi govorili da malo primaju na logopediju, da je teško upasti, pa to još dodatno stvara pritisak.

Kakve si ocjene imao u školi?

Imao sam odlične ocjene, prosjek oko 4.8 kroz cijelu srednju školu.

Zašto si se (unatoč dobrim ocjenama) odlučio upisati na pripreme za maturu u EDukOS?

Prvenstveno zato što smo psihologiju imali gotovo cijelo vrijeme online, što je bilo dobro, profesorica se trudila, davala puno materijala, pokušao sam sve rješavati jer sam znao da će mi psihologija trebati. Ali svejedno, volim biti siguran. Kada je već bilo toliko riskantno hoću li upasti na logopediju ili ne, odlučio sam se još dodatno potruditi na pripremama.

Koji si fakultet htio upisati? Je li se taj izbor mijenjao tijekom godine? Zašto baš taj fakultet?

Htio sam upisati logopediju, ta mi se želja pojavila negdje u 2. ili 3. razredu srednje škole. Prije toga sam htio upisati jezike, zato i jesam upisao jezičnu gimnaziju. Onda sam počeo malo razmišljati u drugom smjeru, prvo sam razmišljao o medicini, psihologiji i slično, a onda sam slučajno naišao na logopediju i počeo ju istraživati kako bi shvatio čime se točno bavi. I najviše mi se svidjela od svega drugoga jer pokriva i jezike i dijagnostiku i psihologiju… Osim toga, to zanimanje je dosta traženo, pa je i to utjecalo na moj izbor – sigurnost da ću imati posao kad završim faks. Kasnije se nisam više dvoumio, bez obzira na savjete drugih, to je bilo to.

Koje si predmete upisao u EDukOS-u? Zašto baš te?

U EDukOS-u sam upisao psihologiju jer mi je ona nosila najviše bodova za upis na faks.

Kakva je atmosfera bila na pripremama? Jesi li stekao nova prijateljstva? Imaš li neku zanimljivost s priprema? Što ti se najviše svidjelo? Što ti se svidjelo kod predavača?

Meni je bilo neočekivano dobro. Mislio sam da ću dolaziti na pripreme, naučiti nešto i ići kući, ali je bilo i puno više od toga. Iako su uvjeti bili specifični zbog korone, uspio sam steći i nova prijateljstva. S jednom djevojkom sam se poznavao i prije priprema, ali smo kroz pripreme postali dobri prijatelji.

Atmosfera je bila prijateljska, ali i natjecateljska – barem meni. Uvijek volim razmišljati tako da, kad pišemo nekakve provjere ili simulacije, želim biti bolji od drugih. To me motivira da učim i napredujem. Kada sam kod kuće rješavam primjere mature, nemam se s kim ni usporediti, ni natjecati, niti si možemo međusobno pomoći. To je čar priprema. Također, uvijek sam imao osjećaj da mogu pitati što god želim, pa kad postavim neko pitanje, pretpostavljam da i druge to zanima, pa si i na taj način međusobno pomažemo. O pripremama mogu reći samo sve pozitivno.

Kako si se nosio sa svim obavezama u školi i pripremama u EDukOS-u?

Malo sam to već i zaboravio – potisnuo sam haha. Ali je, bilo je stresno. Pogotovo prema kraju godine, puno ispita, a u isto vrijeme i pripreme. Ali ipak – sam sam sebi rekao – riješit ću to sve, da se i može se s dobrom organizacijom. Nisu mi ni pripreme oduzimale cijeli dan, a nije mi ni škola oduzimala ništa od priprema, tako da se nekako sve posložilo i nije ništa ispaštalo zbog ovog drugog.

Koliko su ti pripreme pomogle u smanjivanju straha i stresa zbog mature?

Jako puno. Pomoglo mi je i samostalno pripremanje, ali ipak kad netko drugi dođe i istakne sve što je bitno, to puno znači. Imam ja i udžbenike i skripte, ali kada ti netko izdvoji najbitnije i ono što će stvarno biti na ispitu, to puno pomogne, kao i ogroman broj zadataka i matura koje smo riješili zajedno. I stvarno mi je to sve smanjilo strah jer sam vidio unaprijed kako će to izgledati, kakva su pitanja i sve ostalo. Rekao bih da su mi pripreme smanjile strah sigurno za 90%.

Kako su tvoja obitelj i prijatelji reagirala na uspješan rezultat na maturi?

Prijatelji su me najviše podržavali u učenju i cijelom tom procesu pripremanja. Svi smo učili i svi smo se međusobno poticali i motivirali. Kada je sve završilo, samo su mi rekli – uopće nas ne čudi rezultat kad znamo koliko si radio. A roditelji su također bili presretni. I oni su me podržavali, iako su se bojali, jer su na sve strane slušali kako je logopediju teško upisati i hoću li ja to uspjeti. Čim bi nekome rekli da im sin želi upisati logopediju, uvijek ih je na drugoj strani dočekao izraz lica koji nije baš ugodan 😀 Ali kad su čuli za rezultat, svima je pao kamen sa srca. Iznenadili su se, pogotovo zato što sam bio visoko na ljestvici. Na logopediju primaju 50 studenata, bio bih sretan i s posljednjim mjestom, a završio sam na 5. mjestu. Tako da je to za sve stvarno bilo oduševljenje.

Je li novac uložen u pripreme opravdao tvoja očekivanja? Možeš li reći da se isplatilo?

Mislim da se i više nego isplatilo. Jer nigdje ne mogu toliku količinu priprema dobiti za te novce. Sve drugo – kad netko ide privatno naprimjer – to su silni novci. A i ne znam gdje bih uopće to mogao dobiti. Toliki broj sati, toliko kvalitetno odrađeno i toliko materijala – i više nego se isplatilo.

Što bi savjetovao sadašnjim maturantima – kada je najbolje početi s pripremanjem/učenjem za maturu?

Pa ovisi o tome koliko si radio dosad – što si se više trudio i radio u školi, to si si više olakšao pripremanje za maturu. Mislim da treba početi dosta rano – odmah nakon zimskih praznika, dakle, početkom drugog polugodišta četvrtog razreda. Možda bi meni i duže trebalo za pripremanje da sam manje radio kroz srednju školu. Smatram da je bitnija konzistentnost – raditi svaki dan, pa barem i po sat vremena. Možda nekome funkcionira pripremanje u zadnji tren, ali meni ne. Volim početi na vrijeme i raditi redovito.

Koji je tvoj savjet – što raditi posljednjih 12 sati prije pisanja državne mature?

Definitivno – spavati! To je najbolje što možete napraviti. Znam da je teško i da je teško zaspati, glava je na sto strana, ali odmor je presudan. Ne vrijedi ništa ponavljati sat vremena prije mature. Odmor igra jako veliku ulogu jer umor može biti veliki ometajući faktor kod pisanja mature.

Možeš nam još malo ispričati o sebi: tvoji interesi, hobiji, slobodno vrijeme, društvene mreže, hrana, glazba…

Početkom srednje škole sam krenuo u teretanu i više sam vremena provodio na treninzima, dok u posljednjih 2-3 godine najviše svog slobodnog vremena posvećujem glazbi. Bavim se glazbenom produkcijom. To mi je omiljeni hobi i posvećujem mu svaki dan barem malo vremena. Jako volim glazbu, i slušati ju, ali i stvarati svoju glazbu. Trenutno sam i u učenju sviranja klavira, samostalno učim.

Što se tiče mog glazbenog ukusa – većinom sam  rocku, iako volim sve. U zadnje vrijeme sve više volim i hip-hop. Stvarno volim slušati puno toga, ali od strane glazbe su mi i dalje favoriti Pink Floyd. Što se tiče domaće glazbe – volim slušati baš naše domaće lokalne glazbenike poput Z++, njegove pjesme su mi odlične. Također, volim i ex-yu bendove.

Od ostaloga – jako volim filmove, odnosno film kao umjetnost, baš uživam  u tome. Omiljeni su mi filmovi Quentina Tarantina.

Raduješ li se životu u Zagrebu ili te malo plaši?

Radujem se stvarno. Koliko god ja volim život u Osijeku, mislim da sad malo stagniram. Preugodno mi je, sve mi je postalo prelagano i dostupno, zbrinut sam u svakom pogledu, nemam više nekakvih izazova. Al zato me sad čeka turbo izazovno razdoblje. Naravno da me malo i strah, velika je to promjena, ali ipak – mislim da je dobra promjena i radujem se.

Sve informacije o Državnoj maturi u EDukOS-u možeš SAZNATI KLIKOM OVDJE.